Što više slasti to je manje slatko, što više gorčine to je manje gorko.
Koje su dve zle stvari o kojima ljudi najradije razgovaraju?
Tuđi greh i svoja pobeda.
Voda se može upotrebiti za električnu vodenicu,
ali i za potop sveta.
Ljudi koji ne mogu vladati svojim srcem, još manje mogu vladati svojim jezikom.
Bog nije stvorio ljude za pogibiju, nego za spasenje.
Ima li baštovana koji, sejući povrće, želi da mu se povrće sasuši i propadne? Jedinu želju Bog ima: da se svi ljudi pokaju i od zla povrate.
Ljudi, koji ne mogu vladati svojim srcem, još manje mogu vladati svojim jezikom.
Ljudi koji ne mogu zavesti mir u srcu svom, još manje mogu zavesti mir u državi.
Ljudi koji ne mogu videti svet u sebi, još manje mogu videti sebe u svetu.
Ljudi koji ne mogu učestvovati u tuđem bolu, još manje mogu učestvovati u tuđoj radosti.
Od pamtiveka vuci kolju jaganjce,
a nikada nijedno jagnje nije zaklalo vuka;
pa ipak je u svetu više jaganjaca nego vukova.
Zalud je bure od najskupljeg drveta,
ako se u njemu drži uskislo vino.
Zalud usta puna molitve ako je srce prazno.
Kad bi ti ponudili zlatan pehar sa najboljim vinom na svetu i rekli: Pij, no znaj, da je na dnu škorpija - da li bi pio?
U svakom peharu slasti zemaljske nalazi se na dnu škorpija. I uz to, nažalost, pehari su ovi tako plitki, da je škorpija uvek blizu usana.
Manje brige, više vere. (Što manje vere to više briga.)
O tri predmeta ne žuri da govoriš:
o Bogu - dok ne utvrdiš veru u Njega,
o tuđem grehu - dok se ne setiš svoga, i
o sutrašnjem danu - dok ne svane!
Smatraj svaki dan kao jedan ceo, otpočet i završen život. Odživi ga kao celinu a ne kao deo. Nek se svaki tvoj dan odroni od tebe kao ceo jedan čovek s kojim ćeš želeti da se opet sastaneš kao s prijateljem i da ga bez stida pokažeš vasioni.
Lenjost je jedan od smrtnih grehova, jer umrtvljuje dušu u čoveku.
Lenjo telo je gnezdo poroka, lenja duša naseobina đavola.
Lako je naučiti životinju, lako je naučiti prostaka, ali teško je naučiti onoga ko je nenaučen postao učitelj drugima.
Zlo se samo snagom dokazuje, sve ostalo pameću.
Nezadovoljstvo je kao zver:
nemoćna kad se rodi, strašna kad ojača.
Kad mi je teško, bežim u samoću;
kad mi je još teže, tražim dobre ljude.
Razuman se hrani da živi, a lud živi samo da se hrani i goji.
Svakome ću priznati pravo da me prevari - osim prijatelju!
Kad bi Bog kažnjavao za svako učinjeno zlo, ne bi na zemlji ostalo ni jedno živo biće.
Težnja za mobilnošću uvijek je znak unutrašnje nestabilnosti.
Što okolina ima pogrešnije mišljenje o nekom taj je sve slobodniji.
Društvenost se viskoko kotira na današnjoj rang-listi vrlina. Komunikativnost takođe. Ali nema opasnijih stvari po dušu. Jer društveni i komunikativni, vječno opsjednuti idejom samoostvarenja, panično želeći da budu samo svoji i originalni, paradoksalno bivaju oblikovani predrasudama okoline i njihovi postupci ne potiču od njihove volje nego iz sulude želje da se dopadnu, da budu prihvaćeni, rado viđeni, uvijek na mjestu događaja.
Svaka ekspanzija je usporena eksplozija.
Kada se neka uspomena prizove, to se u stvari priziva ono JA iz vremena na koje se uspomena odnosi.
Što je neko nastojao da bude ozbiljniji i ozbiljnije shvaćen, sve je više tonuo u baru amaterizma ili marginalnih legendi. Ludost je mnoge uznijela na visine Parnasa.
Ako razbojnik ubije i opljačka bogatog trgovca, on čini grijeh, ali ubistva i pljačke ne bi bilo da trgovac nije podlegao smrtnom grijeh srebroljublja. Grijeh privlači grijeh.
Jer dok mašta predstavlja našem umu oblike vidljivih stvari u sadašnjosti i priprema ga, na osnovu sličnosti tih stvari s nevidljvim stvarima, da ispituje nevidljivo, ona ga vodi, na neki način, putem kojim on sam nije znao da ide.
Reklo bi se da je masovna pojava autá onaj prelomni momenat poslije kojeg su sve nepotrebne stvari stekle status prijeko potrebnih.
Nikada kretenizam nije uzeo toliko maha, gotovo prijeteći da postane svjetska religija.
Egzistenciji je nametnuto mnošto irealnih projekcija čija šarolikost zaklanja neshvatljivu jednostavnost života.
Znaci koje ostavljamo iza sebe neće izbeci sudbinu svega sto je ljudsko: prolaznost i zaborav. Možda će ostati uopšte nezapaženi? Možda ih niko neće razumeti? Pa ipak, oni su potrebni, kao što je prirodno i potrebno da se mi ljudi jedan drugom saopštavamo i otkrivamo. Ako nas ti kratki i nejasni znaci i ne spasu od lutanja i iskušenja, oni nam mogu olakšati lutanja i iskušenja i pomoći nam bar time što će nas uveriti da ni u čemu sto nam se dešava nismo sami, ni prvi ni jedini.
Izmedju bojazni da ce se nesto desiti i nade da mozda ipak nece, ima vise prostora nego sto se misli. Na tom uskom,tvrdom, golom i mracnom prostoru, provode mnogi od nas svoj vek.
Čuvajte se onoga koji živi u vama i na kojeg zaboravljate,a koji često,pred veče, donosi brza rešenja zbog kojih se, te iste noći, budite kao od udarca i, obliveni vrelim znojem kao rastopljenim olovom, propadate od sramote zbog sinoćnih lakomislenih odluka.
Dođu tako ponekad vremena, kada pamet
zaćuti, budala progovori, a fukara se obogati.
Zato sto mogu i sto se usudjuju da o svacemu svasta kazu,,oni misle da sve znaju.
Čini mi se kad bi ljudi znali, koliko je za mene napor bio živeti,
oprostili bi mi lakše sve zlo što sam počinio i sve dobro što sam
propustio da učinim, i još bi im ostalo malo osećanja da me
požale.
